subota, 29.08.2009.
kao smanjit ce javnu potrosnju
|
LINK kaze premijerka ona ista koja se onako s konstrenacijom zapitala dali mi mislimo zbilja mislimo da ce ona otpustiti 70 iljada viska ljudi u svakojakim "drazvnim sluzbama", ona ista koja brani reviziju branitelja svim mogucim floskulama, ona ista iz cijeg ministarstva se svake godine produciralo izmedju 5-6000 novih branitelja-penzica, ona ista koja se uvrijedi na najamnju sitnicu ... ona ista koja je branila kresanje proracuna jer je dolazilo od strane omrazene oporbe... ona koja dize poreze jer nezna drugacije potaknuti proizvodnju, potrosnju jer nezna od sile savjetnika kako smanjiti porezna opterecenja, koja nezna kako se postaviti prema izdavacima koji udzbenik koji u proizvodnji kosta cca 25kuna naplacaju 100+kuna... e sada ona ce to rezati ... dali joj uopce vjerovati ili misliti da je bila na necem kad je to tako odlucno izjavila.... |
subota, 22.08.2009.
znaci starosti
|
Kad je netko zapravo star?? Kada se počinješ redovito brijati jer tako skrivaš sijede u bradi? Ili kad onak sjetno zavaljen sjedis na nekoj terasi i kontaš kak u moje vrijeme nije bilo tako lijepih curica u ljetnim haljinama... Ili ipak kada otvoriš poštanski kaslić a u njemu te veslo i prpošno dočeka reklama kako nekakav starački dom ima akciju na upis novih „stranaka“ i da ti daje 20% popusta?!?!?! |
petak, 24.07.2009.
EVO KAKO TO RADE SPOSOBNI!
|
copy - paste negdje s bespuca neta
Kako je Vlada, nakon dugog, a na trenutke i mučnog razgovora došla do konačnog rješenja - krizni porez treba biti tri posto Mogli bi nekako... što ja znam... Mogli bi igrati loto, predložila je premijerka. “Ne bi nam bilo dosta”, rekao je ministar financija umorno. “Da dobijemo na lotu, ne bi bilo dosta da nadoknadimo manjak u državnom proračunu?” zaprepastila se Kosor. Ivan Šuker obeshrabrujuće joj je odmahnuo glavom. “Ni sedmicu da izvučemo?” “Jadranka, majke ti, šuti!” kazao je Polančec iznervirano. Turobna tišina na nekoliko časaka spustila se na veliku konferencijsku dvoranu u Banskim dvorima. “Porez”, šapnuo je nakon nekog vremena Kalmeta zamišljeno. “Moramo s porezom.” “Pet posto”, bubnuo je Milinović. “Pet posto”, složio se Pankretić. “Osam”, javio se Šuker drsko. “Zašto osam?” začudio se Pankretić. “Osam je više nego pet”, objasnio je ministar financija razumno, a premijerka ga je zadivljeno pogledala. “Vidiš, nikad nisam o tome razmišljala”, rekla je ona, “ali sad kad si to spomenuo, da znaš da ima logike.” “Puno je osam posto”, zavapio je Polančec. “Pobunit će se narod. Bolje je pet.” “Ili tri”, predložio je Kalmeta odvažno. “Ih! Tri!” zavikao je Šuker nezadovoljno. “Pa šta ćeš s tri posto?” “A da nešto prodamo?” sjetila se u taj tren Kosor i ozarila se zbog vlastite zamisli. “Nešto što nam ne treba lijepo prodamo i...” “Neku nekretninu?” prekinuo ju je Polančec. “Pa da”, složila se premijerka.“Na primjer tebe”, rekao je ministar gospodarstva i na to su se svi nasmiješili, osim Kosor, koja baš nije shvatila šalu. “Ljudi, nemojmo se sad zajebavat”, javio se ponovno ministar financija. “Valja nam izglasat porez. Ja sam za osam posto, tko je za moj prijedlog neka...” “Ivane, puno je osam”, rekao je Pankretić. “Daj pet.” “Ili tri!” ustrajao je Kalmeta. “Tri nije dovoljno!” prasnuo je Šuker. “Ja mislim da ne bi smio biti cijeli broj”, javila se Đurđa Adlešič, koja je sve dotad šutjela. “Uvjerljivije bi bilo da stavimo pet zarez šest ili sedam cijelih pedeset osam, ili tako nešto.” “O čemu ti pričaš?” pogledao ju je zapanjeno ministar gospodarstva. “Čisto psihološki”, rekla je potpredsjednica Vlade. “Ako stavimo tako neki broj s decimalom, činit će se da smo pažljivo izračunali. Narod će misliti da znamo što radimo.” “Narod ne misli”, upozorio ju je Pankretić. “Ali će se isto pobunit ako pretjeramo”, dodao je Polančec. “Tko je za pet posto neka...” “Ja sam za tri”, rekao je još jednom Kalmeta. “Tri je ništa.” “Baš zato”, pojasnio je ministar mora, prometa i infrastrukture. “I treba izgledati kao ništa, beznačajno. Ako uzmeš tri posto, nikome se neće činiti da si mu puno uzeo.” “To je istina”, složio se Polančec. Tri posto je bezvezarija, nastavio je Kalmeta učeno. “Nitko se ne osvrće na tri posto. Znaš kako se ono kaže: ‘Ne jebem te ni tri posto’.” “Tako je”, složio se Pankretić. “Nikad nisam čula tu uzrečicu”, priznala je Kosor. “Nikad nisi čula: ‘Ne jebem te ni tri posto?’” upitao je Polančec. “Ne”, kazala je premijerka. “Pa evo”, rekao je ministar gospodarstva, “sad ti ja to mogu reći.” |
subota, 18.07.2009.
malo dnevno političkog rebalansiranog trabunjanja
|
zanimljivo je ovih dana.. režu se svi mogući izdaci neki onako deklarativno – plače državnih dužnosnika za cca 10%; dok bi ja recimo da želim dati primjer ograničio najveću dužnosničku plaćicu na 15 tisuća kuna. Gospodi iz sabora bi ukinuo sve dnevnice i troškove dolaska jer tako i tako imaju onaj samački hotel u Ilici, a i javni prijevoz im je besplatan do radnog mjesta. Ali ne, sebi če od svojih velebnih 20 tisuća odrezati 5-10 posto, što nas jednostavnom matematikom dovodi da će se skratiti na cca 18 tisuća kuna... tj, gospoda iz sabora će pasti s cca 17 na 14.5 tisuća kuna (pitanje je dali će si jadni moći priuštiti kruh i mlijeko). ali zato će se penziće ukidati, one koji imaju tak i tak najmanje i kad nekom penziču koji skuca ono nešto malo preko 2 tisuća kuna makneš 100 kuna on je u problemima, jer mu je tih 100 kuna pravo malo bogatstvo.
Naravno zaboravljamo kako se sada neke stvari stavljahu u drugi plan. Bivšeg direktora zračne luke se je pribijalo na nekakav stup nemorala jer je imao plaćicu od 100 tisuća kuna (ok to su bili medijski natpisi, ali je u stvari bila oko 70 tisuća kuna – al to je sada manje bitno), a zaboravlja se da je u nadzornom odboru sjedio i ministar nečega koji pojma nije imao kakav taj dotični direktor ima plaćicu... da ne povjeruješ... Isto je s elektrom, preplatili struju za cca milijardu kuna, a tko je tamo sjedio u nadzornom odboru i to nadgledao??? Dane pričamo koliko love mjesečno ide za svakojake falš umirovljenike, bilo one iz domovinskog rata, bilo one koji su si preko nekih imaginarnih boleština uneredili penzijicu.. ili ako se sjetimo priča o Splitskom brodogradilištu, ili o tome kako je za aferu kamioni kriv netko iz administracije MORH-a jer je eto uspio ubijediti ministra da je pametnije umjesto 77 kamiona za 38 miliona kuna kupiti 38 kamiona za 36 miliona kuna... i uvijek je netko drugi kriv.. i Šukera se ne razapinje jer godinama pričao kako državna poduzeća dobro posluju, kako ih je velebna vlada pod vodstvom velikog teatraloga dovela u red, a ono u dva dana se mijenja ploča. Da ne rade kako treba, da gomilaju gubitke, da ovo, da ono... o HŽ-u da ne pričamo. da nitko nije vidio ni revizija, ni knjigovodstvo, ni nadzorni odbor (gdje je sigurno sjedio netko iz nekog ministarstva) da se diže gotovina u malo većim iznosima ... Na kraju priće, opet če narod to pozlatiti i nagraditi, šutke i u miru, jer eto vanjski faktori su krivi za krizu – ne znam zašto me to vuće na one dane komunizma i parolama o vanjskim i unutarnjim neprijateljima... vrijeme nam je da dođemo sebi te da se malo ugledamo na one europčane koje se ne boje izaći na ulicu kada shvate da se vlast zaigrala, koji stišću i ne popuštaju u zahtjevima za ostavkama kada skuže da je neki političar za poreznu lovu plaćao solarij svojoj ženi... trebamo se sami promijeniti ako želimo da se ona gahmad na markovom trgu promjeni... |
četvrtak, 16.07.2009.
neka druga vremena
|
davno je to bilo, tamo negdje ranih 80-tih.. sjedis na nekom proplanku, u SMB uniformi, i gledas dali će krenuti neka imaginarna moćna imperijalistička sila u osvajanje i pokoravanje našeg socijalističkog sna. U onoj bluzi skriven walkmen i lagano si vrtiš gunse ; u to vrijeme su se gansi počeli vrtjet po medijima, i sječam se kak su na nekom talijanskom žlj muzičkom programu svakih cca sat vremena puštali paradise city i to tako jedno mjesec dana; i misliš koji kurac radim ovdje, kakvi imperijalisti... kakvi vanjski neprijatelji... ja bi doma.. doma na svoj asflat.... i danas kad sam opet slučajno natrčao na ganse slična priča... ja bi natrag u neka normalnija, mirnija, ležernija vremena, bez pritiska, neizvjesnosti... da opet mogu „živjeti život“, a ne strepiti što donosi sutra... |
nedjelja, 10.05.2009.
moderna vremena
|
Često se govori o našoj malo državici kao o državi znanja. Često se u toj državi znanja daju svakojaka obećanja, pišu se svakojaki programi, predstavljaju veliki projekti, dijele obećanja... i onda sve to prvo sruše srednjoškolci s svojim viđenjem mature, a sada (OK traje ta pobuna već neko vrijeme) su se pobunili i studenti. Nije nam dugo trebalo da počinjemo osim svoje nesposobnosti uzroke bunta tražiti po drugim političkim opcijama, vanjskim i unutarnjim neprijateljima, nekim čudnim interesnim skupinama... Naravno tu odmah nađe i moralna vertikala, osoba velike taštine građene na tome da je kao bio neka faca za vrijeme 1971 (I.Z.Č. aka čičkolina), čovjek koji će bez pardona nekog krucifirati (kapetan Laptalo) osoba koja če danas mrtvo hladno dijeliti etikete kao za i umije. A koliko zapravo sve te čičkoline i njime slični po raznim ministarstvima u funkcijama ministara, državnih tajnika, koliko svi oni demagozi u saboru koji ne lažu, već eto tu i tamo govore neistine shvaćaju današnje vrijeme? Koliko mi shvaćamo kuda ide svijet, gdje smo mi u njemu i kako bi se trebali okrenuti da nas jednostavno netko ne proguta, malo prežvače i ispljune na smrdljivi prašnjavi asfalt??? Koliko mi imamo nade da se izvučemo iz ralja svog tog prekrivenog frakcijskog komunizma za koji smatramo da je demokracija, koji nam kaže da eto sudstvo kao samostalni faktor vlasti ne smije donositi osude tjedan dana uoći izbora?? Imamo li snage, kao društvo kao jedinke, da utječemo da mijenjamo stanje stvari oko sebe? Imam li snage da nađemo nova imena?? I imaju li ta nova imena snagu, moral i etiku da nas okrenu i odvedu na sunčanu stranu ulice?? Tko su uopće ta neka nova imena koja nisu opterećena nekim stigmama bilo crnim bilo crvenim, koja su to nova imena, i kada uopće moraju biti rođena da izbjegnu etiketiranje da su izdanci nekakvih kumrovečkih i inih škola?? dokle ćemo trpjeti (kao sada su sukobu oko glavaša) svakojaka čašćenja i izvlačenjem svakojakih podataka iz biografija (kao ovo iz života šišlljagića –ja tog čovjeka ne mogu prežvakati, ali dokle će ti „naši“ oficiri iz JNA morati nositi svoju stigmu??), i dokle će se to među nama tolerirati da se takvo prozivanje ne kažnjava, dokle će se tolerirati izjave bivših sudaca ustavnog suda i bivšeg predsjedavajućeg županijskog doma koji su rekli da je jasenovac bilo zapravo izolirano odmaralište na obali save gdje se je uvježbavala mala florami ?!?!) Mala digresije; danas je na britanac, na sajam stare krame došao g. Drvo aka Jasen ili Bukva ili Grab ili whatever i moda će neko reči mlad je pametan, obrazovan, ali može li on biti mjerodavan kao nekakav budući gradonačelnik kada je svoje (OK nije on već šofer) parkirao svoje stožerno ljubičasto vozilo marke mercedes nepropisno parkirao ispod samog znaka zabrane parkiranja – i još onak pustio upaljena sva četiri žmigavca za svaki slučaj?? Kada će nam doći pameti da trebamo gledati u budućnost, da se moramo prilagođavati, upijati znanja i tehnologije radi našeg boljitka i boljeg standarda te da moderni život nije sadržan u tome da znamo poslati SMS ili emajl s nekakvom božjom porukom ljubavi u power point prezentaciji?!?!?! kada ćemo shvatit da kad netko uputi kritiku (srednjoškolci, studenti, Đikić, zviždači) to nije političko podmetanje već ukazivanje na probleme društva i lopovluk….. |
nedjelja, 15.02.2009.
ocekivanja vladara....
 ... pricaju vladari, kako ocekuju da ce na nam turisticka sezona biti dobra te nas izvuci iz gospodasrko financijske receijske gabule (naravno ak se opet u sve to nekako ne upetlja racanova vlada)... i mozda su u pravu jer kuda ce svi oni otpusteni europski i svjetski radnici nego kod nas more na brcakanje da zaborave tjeskobu besposlenosti, zivljenja od socijalne pomoci, kreditnog zaduzenja, hipoteka........ |
petak, 13.02.2009.
kaze suki jucer...
|
... da nas je rad REGOS-a kostao u proteklih 5 godina cca 800 milja kuna ilitiga cca 150 milja kuna godisnje, tj. kad i to srezemo, dnevno rad REGOSA popapa cca 438 tisuca kuna, ak jos srezemo svaki sat REGOS popapa cca 18+ tisuća kuna.. a mene zanima na kaj?? na onih preko nekoliko sluzbenika koji prate dotok love? ili kojima svaki mjesec nosimo one liste uplate?? sukijeva sreca je kaj se niko nikada ne primi malo matematike, a di i bi kad nas je cca 45+% s samo osnovno skolskim obrazovanjem.... pa im se moze svasta prodavati.... |
petak, 09.01.2009.
nedejelja i tome slicno.....
 Neovisno na kojem mediju zapneš, uvijek na letiš na jednu te istu temu, rad nedjeljom. Te se nabrajaju žrtve, te se zbrajaju otpuštanja radnika, te ovo te ono, sve u svemu mala katastrofa. I uvijek se negdje provlači teza, da je zabrana rada nedjeljom, uskraćivanje prava na rad. Naravno slijedi i zahtjev prema ustavnom sudu za procjenu ustavnosti zakona. I onda se ja jadan pitam, WTF uskraćivanje prava na rad?!?!?! Ako je to uskraćivanje prava na rad, zašto se nitko ne buni što sva sila uredskih štakora ne radi ni subotom ni nedjeljom (koliko je takvih u ovoj državi?? nekakvih cca 200 iljada od cca 1,5 miliona kaj nas kao radi)?? Jer zar to isto nije uskraćivanje prava na rad? Zašto si čovjek ne bi mogao priuštiti slobodu da nedjelju ujutro ode na misu [čitaj] kod Dragice na jedan gorki pelin, i onda na povratku doma skrene do opčine te si digne izvod iz matične knjige umrlih, ili preda poreznu prijavu, ili…. Ili zašto ne bi mogao otići do katastra i uknjižiti si šupu??? Možda ne bi bilo loše ni prije mise [čitaj: dragica gorki pelin] ostaviti djetešce u vrtiću, svrnuti kod Dragice na gorki pelin, i onda gizdav i prpošan otići kući u miru zajašiti ženicu da se nadoknadi sve ono kaj se nije bilo doma preko napornog radnog tjedna. Naravno svi spominju šoping, jer eto ne stigne se preko tjedan, jer eto nema veze kaj centri radi do 21 ili 22 sata, al ne stigne se jer umorni smo od napornog ispijanja kafica i neprestane šetnje iz ureda na hladan parking na čik pauzu. Mi naravno, pametni kakvi jesmo dižemo dreku, jer nam je neko ukinuo nekakvo nedjeljno svetište za izlazak, jedinu priliku da odemo nekud na kaficu, i da naravno pa drito u šoping centar, mislim da bi reč rekel. Naravno počele su se povlačiti paralele s službama koje su esencijalne za funkcioniranje društva (policija, medicina, vatrogasci i slični), a da naravno, pri tome, olako zaboravljamo da se tamo radi o dežurstvima, da ti ljudi ne rade sve nedjelje i sve svetke, da imaju nekakav smjenski rotacijski sistem rada koji im omogućava nekakvu slobodu nedjeljom. Pa se neki dan pojavio i natpis o jadnim ugostiteljima koji rade sve dane i petke i svetke, a ja jadan eto nemrem u nedjelju otić prek puta na pizzu, jer je eto pizzeria nedjeljom zatvorena… i naravno još mi je cca 50% šankova u kvartu nedjeljom zatvoreno. Ali fučkaj ga niš to nama ne pomaže, jer očigledno ne znamo niš drugo nego se ponašati ko pijani grofovi. Kukati kak nam je teško raditi od ponedjeljka do petka od 8 do 4, kak nam je mala i slabašna državnička plača i obavezno dodati ono „kak me niko nemre tak malo platiti, kak mogu malo delati… i za kraj u svim će se tim raspravama i naprđivanjima nači neko (gornjeg profila, kojeg bi bez imalo grižnje savjsti, čak i s dozom zadovoljstva i smješkom na licu, gurnuo pod teretni vlakić) koji onak samo zadovoljno počinje širiti demagogiju da je ovo kapitalizam i da ti niko nije kriv kaj nisi završio škole, pa sada šuti i rintaj ko mali crnjo na farmi velebne bjelačke familije negdje na američkom jugu (ono kunta kinte sistem)…. I umjesto kraja. Moj lokalni dućan je pripada jedno „eminetnom“ trgovačkom lancu. U njemu radi 5 žena, 4 trgovkinje i poslovotkinja. Poslovotkinja im nije neka piz**, pa se žrtvuje zajedno s svojim curama te svako toliko odradi jednu nedjelju. I sada si računajte pa shvatite da je žena iz toga dućana slobodna svaku petu nedjelju… pa da ja sada vidim uredski štakori kako bi izdržali takav ritam i takav sistem rada… |
petak, 12.12.2008.
kupujmo - konzumirajmo rvacko...
 .. dodjes kod todorica i krenes... - zvijezda delikates senf u tubi.. " za zvijezdu proizvodi taj i taj srbija" - dukat feta.. " za dukat proizvodi taj i taj srbija" - som filet... :"zemlja porijekla vijetnam" - zvijezda krastavci... .. " za zvijezdu proizvodi taj i taj makedonija" pa ti kupuj rvacko... |
četvrtak, 27.11.2008.
bas me zanima
|
... sada kada je oslobođen kapetan Laptalo, da li će Čičak nači snage da se ispriča čovjeku, te da eventualno kaže tko mu je bio "fantomski" izvor podataka iz MUP-a... ili će prodavati neku svoju demagogiju tipa jabuka, obilazaka doktora ili će se možda pozivati na dobre kršćanske obićaje praštanja????
|
subota, 22.11.2008.
dnevnik marginalca
 Novine ne kupujem, osim subotom. Onda padne jutarnji, prije svega radi središnjeg dijela velebnog zvanog magazin. Svako toliko se zaustavim na Čičku i sve teže i teže probavljam tog čovjeka. Sve su mu dnevničke opaske više-manje šablonizirane, malo o putovanjima, malo o boleštinama i onda red pljuvanja po Mesiću – to valjda da bi nahranio nekakav svoj ego ili se možda priprema za kandidaturu ili misli da je on neki faktor da može svako toliko bezgrešno pljuvati po predsjedniku (da se razmemo ni meni stipica nije baš probavljiv u zadnje vrijeme, ali ipak mora u svemu postojati neka mjera), red branjena HDZ-a – tu se ne biraju sredstva, samo se pljuje vatra po svoj opoziciji, kao da su su vladari bezgrešni, a svi ostali eto mali izgubljeni zgubidani koji bi nešto mukte htjeli ušičariti…. I tako u krug i krug… Ovaj put se našao napadati i Vilia Matulu koji mu je zamjerio tj. spočitnuo ono njegovo veličanje Banca (… svjetonazorski gledano korijenski matoševski Hrvat (dakle, i antiklerikalac), ali i korijenski kršćanin i katolik. Dakle, onaj koji će braniti ljudska prava iz evanđeoskih životnih načela, braniti princip slobode, i to liberalne. Ne iz kršćanstva mračnog, okrenutog prošlosti, nego budućnosti. – copy paste s jutarnji.hr …) prilikom izglasavanja istog za predsjednika HHO-a… zaboravivši kako je taj kršćanin i svetac (Banac) proćerdao silne tisuće kuna od poreznih obveznika (znači onih čija prava mora braniti) na nekakve police za knjige koje su nakon par mjeseci završile na „krupnom otpadu“… Napad mu je krajnje degutantan, spočitavanje da je Matula, eto, bio član partije, pa čak i nekakav sekretarčić u istoj s samo nepunih 27 godina življenja. Da je eto dobio nagradu sedam sekretara skoj-a, te da je isti u najmanju ruku 8 sekretar skoj-a. No teško se je čičku prisjetiti da je ta nagradica bila jedina nagrada koja se dijelila za dostignuća kako u društvenom, kulturnom ii inim sferama života, te da se kod dodjele iste nije gledala politička podobnost i pravolinijaštvo. Da su istu dobili recimo Buldožer koji baš nije imao najideološkije pjesmuljke, pa Lačni Franz, Juliana Matanović, Davor Slaming, Marija Žarak, Mirko Ilić, Ivo Josipović (za muzičko ostvarenje), Frano Parać…. Naravno Čičak se nije usudio napasti Igora Mandića jer zna da bi popušio foru (najblaže rečeno) , jer zna da je Mandić ipak par svjetlosnih kategorija iznad njega te mu se je prirodnije bilo okrenutu Matuli, isto kao što je onomad iznio tezu da se kapetana Laptalo odrađivalo duže vrijeme za šverc droge i kao što to svako toliko spomenu i ode jer zna da mu se to neće vratit, jer zna da će iz toga uvijek izaći kao pobjednik, jer zna da je jači…. E moj čičak čičak.. izgleda da ti sve one godine kada si postio u skladu s krščanskim naukom nisu donije nikakvo prosvjetljenje već samo zlobu i pakost i mizeriju… i sve mi se više čini da tu instituciju obrane ljudskih prava koristi samo zato da bi mogao udarati po ljudima.. … |
